Novi Zavet, Dela apostolska, glava 9

Savlovo obraćenje i boravak u Damasku i u Jerusalimu. Petar iscjeljuje Eneju u Lidi i vaskrsava Tavitu u Jopi.

1. A Savle, još dišući prijetnjom i ubistvom na učenike Gospodnje, pristupi prvosvešteniku,

2. I zatraži od njega poslanice u Damask za sinagoge, da ako koga nađe koji je od ovoga Puta, i ljude i žene, svezane dovede u Jerusalim.

3. A kad putovaše i dođe blizu Damaska, iznenada obasja ga svjetlost sa neba,

4. I padnuvši na zemlju ču glas gdje mu govori: Savle, Savle, zašto me goniš?

5. A on reče: Ko si ti, Gospode? A Gospod reče: Ja sam Isus kojega ti goniš, (teško ti je protiv bodila praćati se.

6. A on drhteći od straha reče: Gospode, šta ću da činim? A Gospod mu reče) nego ustani i uđi u grad, pa će ti se kazati šta treba da činiš.

7. A ljudi koji putovahu s njim stajahu nijemi, čujući glas, a nikoga ne videći.

8. A Savle ustade sa zemlje i otvorenim očima svojim nikoga ne viđaše. Oni ga uzeše za ruku i uvedoše u Damask.

9. I bješe tri dana slijep, i ne jede, niti pi.

10. A u Damasku bješe jedan učenik, po imenu Ananija, i reče mu Gospod u viđenju: Ananija! A on reče: Evo me, Gospode!

11. A Gospod njemu: Ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i traži u domu Judinom po imenu Savla Taršanina; jer gle, on se moli Bogu,

12. I vidje u viđenju čovjeka, po imenu Ananiju, gdje uđe i metnu ruku na njega da progleda.

13. A Ananija odgovori: Gospode, čuo sam od mnogih za toga čovjeka koliko zla počini svetima tvojima u Jerusalimu.

14. I ovdje ima vlast od prvosveštenika da veže sve koji prizivaju Ime tvoje.

15. A Gospod mu reče: Idi, jer mi je on sasud izbrani, da iznese Ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izrailjeve;

16. A ja ću mu pokazati koliko mu valja postradati za Ime moje.

17. I otide Ananija, i uđe u kuću, i metnuvši ruke na njega reče: Savle brate, Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojim si išao, poslao me je da progledaš i da se ispuniš Duha Svetoga.

18. I odmah otpade od očiju njegovih kao krljušt, i progleda, i ustavši krsti se;

19. I uzevši hranu, okrijepi se. I bi Savle nekoliko dana sa učenicima koji bijahu u Damasku.

20. I odmah po sinagogama propovijedaše Isusa da je on Sin Božiji.

21. A svi koji slušahu čuđahu se i govorahu: Nije li ovo onaj što u Jerusalimu satiraše one koji prizivaju Ime ovo, i ne dođe li ovdje za to da ih vezane vodi prvosveštenicima?

22. A Savle sve više jačaše, pa zbunjivaše Judejce koji žive u Damasku, dokazujući da je ovo Hristos.

23. A kad se navrši podosta dana, dogovoriše se Judejci da ga ubiju.

24. Ali Savle doznade za njihovu zavjeru; a oni čuvahu vrata dan i noć da bi ga ubili;

25. No učenici ga uzeše noću i spustiše preko zida u kotarici.

26. Kada pak dođe Savle u Jerusalim, pokušavaše da se pridruži učenicima; i svi ga se bojahu, ne vjerujući da je učenik.

27. A Varnava ga uze i dovede apostolima, i ispriča im kako je na putu vidio Gospoda i kako mu je govorio, i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo.

28. I zajedno s njima je ulazio u Jerusalim i izlazio i slobodno propovijedao u ime Gospoda Isusa,

29. I govoraše i prepiraše se s jelinistima, a oni vrebahu da ga ubiju.

30. A kada braća ovo saznaše svedoše ga u Kesariju i ispratiše ga u Tars.

31. Međutim, Crkve po svoj Judeji i Galileji i Samariji uživahu mir napredujući i hodeći u strahu Gospodnjem, i umnožavahu se utjehom Svetoga Duha.

32. I dogodi se da Petar obilazeći sve, siđe i svetima koji življahu u Lidi.

33. I nađe tamo jednoga čovjeka po imenu Eneja, koji već osam godina ležaše na odru, jer bješe uzet.

34. I reče mu Petar: Eneje, iscjeljuje te Isus Hristos; ustani i prostri sam sebi! I odmah ustade.

35. I vidješe ga svi koji življahu u Lidi i Saronu, i obratiše se Gospodu.

36. A u Jopi bješe jedna učenica, po imenu Tavita, što prevedeno znači Srna, i ona bješe puna dobrih djela i milostinja koje činjaše.

37. I dogodi se u te dane da se ona razbolje i umrije; onda je okupaše i položiše u gornju sobu.

38. I budući da je Lida blizu Jope, učenici čuvši da je Petar u njoj, poslaše dva čovjeka moleći ga da bez oklijevanja dođe do njih.

39. A Petar ustavši otide s njima; i kad dođe, uvedoše ga u gornju sobu i skupiše se oko njega sve udovice plačući i pokazujući košulje i haljine što je radila Srna dok je bila s njima.

40. A Petar izgnavši sve napolje, kleče na koljena i pomoli se Bogu, i okrenuvši se tijelu reče: Tavito, ustani! A ona otvori oči svoje, i vidjevši Petra pridignu se i sjede.

41. On pak davši joj ruku podiže je; i dozvavši svete i udovice pokaza je živu.

42. I ovo se razglasi po svoj Jopi, i mnogi vjerovaše u Gospoda.

43. A on ostade mnogo dana u Jopi kod nekoga Simona kožara.