Gonjenje Crkve u Jerusalimu. Savle goni hrišćane. Filip, Petar i Jovan propovijedaju u Samariji. Simon gatar. Obraćenje i krštenje Etiopljanina.
1. A Savle odobravaše njegovo ubistvo. A u taj dan postade veliko gonjenje na Jerusalimsku crkvu, i svi se rasijaše po krajevima judejskim i samarijskim, osim apostola.
2. A ljudi pobožni sahraniše Stefana i učiniše nad njim veliki plač.
3. A Savle je pustošio Crkvu, ulazeći u kuće i silom odvlačeći ljude i žene predavaše ih u tamnicu.
4. Međutim, oni što se rasijaše prolažahu i propovijedahu riječ.
5. A Filip sišavši u grad samarijski propovijedaše im Hrista.
6. A narod je pazio jednodušno na ono što im govoraše Filip, slušajući i gledajući znake koje činjaše;
7. Jer duhovi nečisti s velikom vikom izlažahu iz mnogih koji ih imahu, i mnogi uzeti i hromi ozdraviše.
8. I bi velika radost u gradu onome.
9. A bješe otprije u gradu neki čovjek, po imenu Simon, koji čaraše i dovođaše u čudo narod samarijski, govoreći da je on nešto veliko.
10. Njega svi pažljivo slušahu, i malo i veliko, govoreći: Ovo je velika sila Božija.
11. A zato ga slušahu pažljivo što ih je mnogo vremena činima zadivljavao.
12. No kada povjerovaše Filipu koji propovijedaše jevanđelje o Carstvu Božijemu i o imenu Isusa Hrista, krštavahu se i ljudi i žene.
13. Tada i sam Simon povjerova i krstivši se ostade kod Filipa; i gledajući znake i čuda velika gdje se zbivaju, divljaše se vrlo.
14. A kad čuše apostoli u Jerusalimu da je Samarija primila riječ Božiju, poslaše im Petra i Jovana.
15. Ovi sišavši pomoliše se Bogu za njih da prime Duha Svetoga;
16. Jer još ni na jednoga od njih ne bješe sišao, nego bijahu samo kršteni u ime Gospoda Isusa.
17. Tada polagahu ruke na njih, i oni primahu Duha Svetoga.
18. A kad vidje Simon da se polaganjem apostolskih ruku daje Duh Sveti, donese im novaca,
19. Govoreći: Dajte i meni tu vlast da kad položim ruke na nekoga primi Duha Svetoga.
20. A Petar mu reče: Novci tvoji s tobom da budu na pogibao, što si pomislio da se dar Božiji može dobiti za novce.
21. Nema tebi dijela ni udjela u ovoj riječi, jer srce tvoje nije pravo pred Bogom.
22. Zato se pokaj od te zloće tvoje, i moli se Bogu eda bi ti se oprostila pomisao srca tvojega;
23. Jer te vidim da si u gorkoj žuči i u okovima nepravde.
24. A Simon odgovarajući reče: Pomolite se vi za mene Gospodu da ne naiđe na mene ništa od onoga što ste rekli.
25. A oni, zasvjedočivši i govorivši riječ Gospodnju, vratiše se u Jerusalim, i mnogim selima samarijskim propovijedahu jevanđelje.
26. A anđeo Gospodnji reče Filipu govoreći: Ustani i idi prema jugu na put koji silazi od Jerusalima u Gazu; on je pust.
27. I ustavši pođe. I gle, čovjek Etiopljanin, uškopljenik, vlastelin Kandakije carice etiopske, što bješe nad svima njezinim riznicama, koji bješe došao u Jerusalim kao poklonik,
28. Pa se vraćaše, i sjedeći na kolima svojim čitaše proroka Isaiju.
29. A Duh reče Filipu: Pristupi i prilijepi se tim kolima.
30. A Filip pritrčavši, ču ga gdje čita proroka Isaiju, i reče: Da li razumiješ to što čitaš?
31. A on reče: Kako bih mogao ako me ko ne uputi? I umoli Filipa da se popne i sjedne sa njim.
32. A mjesto iz Pisma koje čitaše bješe ovo: Kao ovca na zaklanje odvede se, i kao jagnje nijemo pred onim koji ga striže, tako ne otvara usta svojih.
33. U njegovom poniženju ukide se sud njegov. A rod njegov ko će iskazati? Jer se uzima sa zemlje život njegov.
34. Onda uškopljenik odgovori i reče Filipu: Molim te, za koga ovo govori prorok? Za sebe ili za nekoga drugoga?
35. A Filip otvorivši usta svoja, i počevši od Pisma ovoga, propovjedi mu jevanđelje o Isusu.
36. Kako pak iđahu putem, dođoše na neku vodu, i reče uškopljenik: Evo vode, šta me sprečava da se krstim?
37. A Filip mu reče: Ako vjeruješ od svega srca, može. A on odgovarajući reče: Vjerujem da je Isus Hristos Sin Božiji.
38. I zapovjedi da stanu kola, i siđoše oba u vodu, i Filip i uškopljenik, i krsti ga.
39. A kad iziđoše iz vode Duh (Sveti pade na uškopljenika, a anđeo) Gospodnji uze Filipa, i više ga ne vidje uškopljenik, nego otide putem svojim radujući se.
40, A Filip se obrete u Azotu; i prolazeći propovijedaše jevanđelje svima gradovima, dok ne dođe u Kesariju.
No comments:
Post a Comment