Govor arhiđakona Stefana pred Sinedrionom. Njegova osuda i prvomučenička smrt za Hrista.
1. A prvosveštenik reče: Je li to tako?
2. A on reče: Ljudi braćo i oci, čujte! Bog slave javi se ocu našemu Avraamu kad bješe u Mesopotamiji, prije nego se doseli u Haran.
3. I reče mu: Iziđi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega, i dođi u zemlju koju ću ti pokazati.
4. Tada iziđe iz zemlje Haldejske, i doseli se u Haran; i odande, po smrti oca njegova, preseli ga u ovu zemlju u kojoj vi sada živite.
5. I ne dade mu nasljedstva u njoj ni stope, i obeća da će je dati u posjed njemu i sjemenu njegovu poslije njega, dok on još nemaše djeteta.
6. A Bog reče ovako: Sjeme tvoje biće došljaci u zemlji tuđoj i porobiće ga i zlostavljaće ga četiri stotine godina.
7. I narodu tome kome će robovati ja ću suditi, reče Bog; i potom će izići, i služiće mi na ovome mjestu.
8. I dade mu zavjet obrezanja, i tako rodi Isaka, i obreza ga u osmi dan; i Isak Jakova, i Jakov dvanaest praotaca.
9. A praoci pozavidješe Josifu i prodadoše ga u Egipat; i Bog bijaše s njim.
10. I izbavi ga od sviju nevolja njegovih, i dade mu milost i premudrost pred Faraonom, carem egipatskim, i postavi ga poglavarem nad Egiptom i svim domom njegovim.
11. A dođe glad na svu zemlju Egipatsku i Hanaansku i nevolja velika, i ne nalažahu hrane oci naši.
12. A Jakov čuvši da ima pšenice u Egiptu posla prvi put oce naše.
13. I kad dođoše drugi put, kaza se Josif braći svojoj, i rod Josifov postade poznat Faraonu.
14. A Josif posla i dozva oca svojega Jakova i svu rodbinu svoju, sedamdeset i pet duša.
15. I siđe Jakov u Egipat, i skonča, on i oci naši;
16. I prenesoše ih u Sihem, i položiše u grob koji kupi Avraam za novce od sinova Emora Sihemljanina.
17. I kako se približavaše vrijeme obećanja za koje se Bog zakle Avraamu, narod se uveća i umnoži u Egiptu.
18. Dok ne nasta drugi car nad Egiptom, koji ne znaše Josifa.
19. Ovaj postupi lukavo sa rodom našim, zlostavljaše oce naše da bacaju djecu svoju da ne ostaju u životu.
20. U to vrijeme se rodi Mojsej i bješe mio Bogu, i bi tri mjeseca gajen u domu oca svojega.
21. A kada je bio izbačen, uze ga kći Faraonova i odgaji ga sebi za sina.
22. I nauči se Mojsej svoj mudrosti egipatskoj, i bješe silan u riječima i u djelima.
23. A kad mu se navršavaše četrdeseta godina, dođe mu na srce da obiđe braću svoju, sinove Izrailjeve.
24. I vidjevši nekoga gdje mu se čini nepravda, uze ga u odbranu i osveti ugnjetavanog, ubivši Egipćanina.
25. A mišljaše on da braća njegova razumiju da im Bog njegovom rukom daje spasenje; ali oni ne razumješe.
26. A sutradan pojavi se među njima dok su se tukli i stade ih miriti govoreći: Ljudi, vi ste braća, zašto činite nepravdu jedan drugome?
27. A onaj što činjaše nepravdu bližnjemu odgurnu ga rekavši: Ko tebe postavi za starješinu i sudiju nad nama?
28. Ili hoćeš i mene da ubiješ kao što si juče ubio Egipćanina?
29. A Mojsej pobježe zbog ove riječi, i posta došljak u zemlji Madijamskoj, gdje rodi dva sina.
30. I kad se navrši četrdeset godina, javi mu se u pustinji gore Sinajske Anđeo Gospodnji u plamenu ognjenom u kupini.
31. A kada Mojsej vidje, divljaše se viđenju. Kada pak on pristupi da razmotri, bi glas Gospodnji njemu:
32. Ja sam Bog otaca tvojih, Bog Avraamov i Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsej se uplaši i ne smijaše da pogleda.
33. A Gospod mu reče: Izuj obuću sa nogu svojih, jer je mjesto na kome stojiš sveta zemlja.
34. Gledajući vidjeh muku naroda mojega koji je u Egiptu, i čuh njihovo uzdisanje, i siđoh da ih izbavim; i sad hodi da te pošaljem u Egipat.
35. Ovoga Mojseja, kojega se odrekoše govoreći: Ko tebe postavi za starješinu i sudiju? - toga Bog posla za starješinu i izbavitelja rukom Anđela koji mu se javi u kupini.
36. Ovaj ih izvede učinivši čudesa i znake u zemlji Egipatskoj i u Crvenom moru i u pustinji četrdeset godina.
37. Ovo je Mojsej koji reče sinovima Izrailjevim: Gospod Bog vaš podignuće vam Proroka iz braće vaše, kao mene: njega poslušajte.
38. Ovo je onaj što bješe u crkvi u pustinji sa Anđelom, koji mu je govorio na gori Sinajskoj, i sa ocima našim; koji. primi riječi žive, da ih nama dade;
39. Kojega ne htjedoše poslušati oci naši, nego ga odbaciše, i okrenuše se srcem svojim prema Egiptu,
40. Rekavši Aronu: Načini nam bogove koji će ići pred nama, jer sa ovim Mojsejem, koji nas je izveo iz zemlje Egipatske, ne znamo šta mu se dogodi.
41. I u dane one načiniše tele i prinesoše žrtvu idolu, i radovahu se djelima ruku svojih.
42. A Bog se okrenu od njih i predade ih da služe vojsci nebeskoj, kao što je pisano u knjizi Proroka: Eda što zaklano i žrtve prinesoste mi za četrdeset godina u pustinji, dome Izrailjev?
43. I prihvatiste čador Molohov, i zvjezdu boga vašega Remfana, kipove koje načiniste da im se klanjate; i preseliću vas dalje od Vavilona.
44. Oci naši imahu šator svjedočanstva u pustinji, kao što zapovjedi Onaj što govori Mojseju da ga načini po obrascu koji bješe vidio;
45. Njega i naslijedivši oci naši unesoše sa Isusom Navinom pri zauzimanju zemlje neznabožaca, koje progna Bog ispred lica otaca naših; sve do dana Davidovih,
46. Koji nađe blagodat pred Bogom i moljaše da nađe stan Bogu Jakovljevu.
47. A Solomon mu sazida dom.
48. Ali Svevišnji ne živi u rukotvorenim hramovima, kao što govori prorok:
49. Nebo mi je prijesto, a zemlja podnožje nogama mojima; kakav ćete mi dom sazidati, govori Gospod; ili koje je mjesto za počivanje moje?
50. Nije li ruka moja stvorila sve ovo?
51. Tvrdovrati i neobrezani srcem i ušima, vi se svagda protivite Duhu Svetome; kako oci vaši, tako i vi.
52. Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji predskazaše dolazak Pravednika, kojega sada vi izdajnici i ubice postadoste,
53. Vi koji primiste Zakon naredbama anđelskim, i ne održaste.
54. Kad ovo čuše, razjariše se vrlo u srcima svojima, i škrgutahu zubima na njega.
55. A on, pun Duha Svetoga, pogleda na nebo i vidje slavu Božiju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu,
56. I reče: Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječijega gdje stoji s desne strane Bogu.
57. A oni povikavši iza glasa zatisnuše uši svoje, i navališe jednodušno na njega,
58. Pa izbacivši ga izvan grada stadoše ga kamenovati. A svjedoci metnuše haljine svoje kod nogu mladića po imenu Savla,
59. I kamenovahu Stefana, koji se moljaše Bogu i govoraše: Gospode Isuse, primi duh moj!
60. Onda kleče na koljena i povika iza glasa: Gospode, ne uračunaj im grijeh ovaj! I ovo rekavši, usnu.
No comments:
Post a Comment