Novi Zavet, Dela apostolska, glava 10

Obraćenje i krštenje Kornilija i njegovog doma u Kesariji.

1. A u Kesariji neki čovjek, po imenu Kornilije, kapetan čete koja se zvaše Italijanska,

2. Pobožan i bogobojazan sa cijelim domom svojim, koji je činio mnoge milostinje narodu i molio se stalno Bogu;

3. Vidje na javi u viđenju, oko devetog časa dana, anđela Božijega gdje uđe k njemu i reče mu: Kornilije!

4. A on. pogledavši na njega i uplašivši se, reče: Šta je, Gospode? A on mu reče. Molitve tvoje i milostinje tvoje uziđoše na spomen pred Bogom.

5. I sad pošalji ljude u Jopu i dozovi Simona prozvanoga Petra;

6. On gostuje u nekoga Simona kožara, čija je kuća kod mora. (On će ti kazati riječi kojima ćeš se spasti ti i sav dom tvoj).

7. A kad otide anđeo koji je govorio Korniliju, on dozva dvojicu od ukućana svojih i jednog pobožnog vojnika od onih koji bijahu stalno uz njega,

8. I kazavši im sve posla ih u Jopu.

9. A sutradan dok oni putovahu i približavahu se gradu, iziđe Petar na ravni krov doma da se pomoli Bogu oko šestoga časa.

10. I ogladnje, i htjede da jede; a kad mu oni gotovljahu, naiđe na njega zanos,

11. I vidje nebo otvoreno i sasud nekakav gdje silazi na njega, kao veliko platno zavezano na četiri kraja i spušta se na zemlju;

12. U kome bijahu sve četvoronožne životinje na zemlji i zvjerinje i gmizavci i ptice nebeske.

13. I dođe mu glas: Ustani, Petre, zakolji i jedi.

14. A Petar reče: Nipošto. Gospode, jer nikad ne jedoh bilo šta pogano ili nečisto.

15. I opet glas njemu po drugi put: Što je Bog očistio, ti ne pogani!

16. I ovo bi triput, i sasud se opet uznese na nebo.

17. A dok se Petar u sebi pitaše šta bi bilo viđenje koje vidje, i gle, ljudi poslani od Kornilija, raspitavši se za dom Simonov, stadoše pred vrata,

18. I zovnuvši pitahu da li gostuje ovdje Simon zvani Petar.

19. I dok Petar razmišljaše o viđenju, reče mu Duh: Evo tri čovjeka traže tebe;

20. Nego ustani i siđi i idi s njima ne premišljajući ništa, jer sam ih ja poslao.

21. A Petar sišavši ljudima poslanim njemu od Kornilija reče: Evo, ja sam taj koga tražite. Radi čega ste došli?

22. A oni rekoše: Kornilije kapetan, čovjek pravedan i bogobojazan, na dobru glasu kod svega naroda judejskoga, primio je zapovijest od anđela svetoga da te pozove u svoj dom i da čuje riječi od tebe.

23. Onda ih pozva unutra i ugosti. A sutradan ustavši pođe s njima, i neki od braće koja bjehu iz Jope pođoše s njim.

24. I sutradan uđoše u Kesariju. A Kornilije ih čekaše sazvavši rodbinu svoju i bliske prijatelje.

25. A kad Petar ulažaše, srete ga Kornilije, i padnuvši pred noge njegove pokloni se.

26. A Petar ga podiže govoreći: Ustani, i ja sam samo čovjek.

27. I s njim razgovarajući uđe, i nađe mnoge koji se bijahu sabrali,

28. I reče im: Vi znate kako je zabranjeno čovjeku Judejcu družiti se ili dolaziti inoplemeniku; ali meni Bog pokaza da ni jednoga čovjeka ne treba zvati poganim ili nečistim.

29. Zato i dođoh bez pogovora čim sam pozvan. Pitam vas, dakle, radi čega ste me pozvali?

30. A Kornilije reče: Prije četiri dana ja postih do ovoga časa, i u deveti čas bijah na molitvi u kući svojoj: i gle, čovjek stade preda me u haljini sjajnoj,

31. I reče: Kornilije, uslišena je molitva tvoja i milostinje tvoje biše spomenute pred Bogom.

32. Pošalji, dakle, u Jopu i dozovi Simona koji je prozvan Petar: on gostuje u kući Simona kožara pored mora; kada on dođe, reći će ti.

33. Onda odmah poslah tebi, i ti si dobro učinio što si došao. Sada, dakle, svi mi stojimo pred Bogom da čujemo sve što ti je od Boga zapovjeđeno.

34. A Petar otvorivši usta reče: Zaista vidim da Bog ne gleda ko je ko,

35. Nego je u svakom narodu mio njemu onaj koji ga se boji i tvori pravdu.

36. Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju.

37. Vi znate riječ koja se zbila po svoj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje propovijedaše Jovan:

38. Isusa iz Nazareta, kako ga pomaza Bog Duhom Svetim i silom, koji prolažaše čineći dobro i iscjeljujući sve mučene od đavola, jer Bog bijaše s njim.

39. I mi smo svjedoci svega što učini u zemlji Judejskoj i u Jerusalimu. Njega i ubiše, objesivši na drvo.

40. Ovoga Bog vaskrse treći dan, i učini da se on javi,

41. Ne svemu narodu, nego nama, svjedocima unaprijed izabranima od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po njegovu vaskrsenju iz mrtvih.

42. I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i svjedočimo da je on određeni od Boga Sudija živih i mrtvih.

43. Za njega svjedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje grijeha svako ko vjeruje u njega.

44. Dok Petar još govoraše ove riječi, siđe Duh Sveti na sve koji slušahu riječ.

45. I zadiviše se vjerni iz obrezanja koji dođoše s Petrom, da se i na neznabošce izlio dar Duha Svetoga.

46. Jer ih slušahu gdje govore jezike i veličaju Boga. Tada odgovori Petar:

47. Zar može ko zabraniti vodu da se ne krste ovi koji primiše Duha Svetoga kao i mi?

48. I zapovjedi im da se krste u ime Isusa Hrista. Tada ga moliše da ostane kod njih nekoliko dana.