Pavle na sudu pred Sinedrionom. Zavjera Judejaca protiv Pavla. Vojnici ga odvode u Kesariju.
1. A Pavle uperi pogled na Sinedrion i reče: Ljudi braćo, ja sam sa svom dobrom savjesti živio pred Bogom do samoga ovoga dana.
2. A prvosveštenik Ananija zapovjedi onima što stajahu do njega da ga biju po ustima.
3. Tada mu reče Pavle: Tebe će Bog biti, zide okrečeni! I ti sjediš te mi sudiš po zakonu, a nasuprot zakonu zapovjedaš da me biju.
4. A oni što stajahu unaokolo rekoše: Zar prvosveštenika Božijega vrijeđaš?
5. A Pavle reče: Ne znadoh, braćo. da je prvosveštenik; jer je pisano: Ne govori zlo starješini naroda tvojega.
6. A Pavle shvativši da je jedan dio sadukeja a drugi fariseja, povika u Sinedrionu: Ljudi braćo, ja sam farisej, sin farisejev, za nadu i za vaskrsenje mrtvih meni se sudi.
7. A kad on ovo reče, nastade raspra među farisejima i sadukejima, i razdijeli se narod.
8. Jer sadukeji govore da nema vaskrsenja, ni anđela, ni duha, a fariseji priznaju oboje.
9. I nastade velika vika, i ustavši književnici od strane fariseja prepirahu se govoreći: Nikakvo zlo ne nalazimo na ovome čovjeku; ako li mu pak govori duh ili anđeo, ne ratujmo protiv Boga.
10. A kada nastade velika svađa, pobojavši se zapovjednik da Pavla ne rastrgnu, zapovjedi da siđu vojnici i da ga otrgnu od njih i odvedu u logor.
11. A iduće noći stade Gospod pred njega i reče: Budi hrabar, Pavle, jer kao što si svjedočio za mene u Jerusalimu, tako ti valja i u Rimu svjedočiti.
12. Kada pak svanu dan, učiniše neki od Judejaca zavjeru i zakleše se govoreći da neće ni jesti ni piti dokle ne ubiju Pavla.
13. A bješe ih više od četrdeset koji tu zavjeru učiniše.
14. Ovi pristupiše prvosvešteniku i starješinama i rekoše: Zakletvom se zaklesmo da nećemo ništa okusiti dok ne ubijemo Pavla.
15. Sada, dakle, vi sa Sinedrionom kažite zapovjedniku da ga sutra svede vama, kao da biste htjeli doznati bolje o njemu; a mi smo spremni da ga ubijemo prije nego se on približi.
16. A sin sestre Pavlove, čuvši za ovu zasjedu, dođe i uđe u logor i javi Pavlu.
17. Pavle pak, dozvavši jednoga od kapetana, reče: Ovo momče odvedi zapovjedniku, jer ima nešto da mu javi.
18. A on ga uze i dovede zapovjedniku, i reče: Sužanj Pavle dozva me i zamoli da tebi dovedem ovo momče koje ima nešto da ti kaže.
19. A zapovjednik uzevši ga za ruku, i otišavši nasamo, pitaše ga: Šta je to što imaš da mi javiš?
20. I reče: Judejci se dogovoriše da te zamole da sutra svedeš Pavla njima u Sinedrion, kao da bi htjeli nešto tačnije ispitati o njemu.
21. Ali ih ti nemoj poslušati, jer ga vrebaju njih više od četrdeset ljudi koji su se zakleli da neće ni jesti ni piti dokle ga ne ubiju; i sad su gotovi, i čekaju tvoje obećanje.
22. Zapovjednik onda otpusti momče zapovjedivši mu: Nikom ne kazuj da si mi ovo javio.
23. I dozvavši dvojicu od kapetana, reče: Pripremite dvjesta vojnika da idu u Kesariju, i sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca, po trećem času noći.
24. I neka dovedu konje da posade Pavla i sprovedu ga živa do Feliksa upravnika.
25. I napisa pismo sa ovakvom sadržinom:
26. Klaudije Lisija, moćnome upravniku Feliksu pozdravlje.
27. Čovjeka ovoga uhvatiše Judejci i htjedoše da ga ubiju; ja pak dođoh sa vojnicima i oteh ga, doznavši da je Rimljanin.
28. I želeći doznati uzrok za koji ga optužuju dovedoh ga u njihov Sinedrion,
29. I nađoh da ga optužuju za pitanja zakona njihovog, a da nema nikakve krivice koja zaslužuje smrt ili okove.
30. Kada mi je pak prijavljena zavjera Judejaca protiv ovoga čovjeka, odmah ga poslah tebi, zapovjedivši i njegovim tužiocima da pred tobom kažu šta imaju na njega. Budi zdravo!
31. Tada vojnici, kao što im se zapovjedi, uzeše Pavla i odvedoše ga noću u Antipatridu.
32. A sutradan, ostavivši konjanike da idu s njim, vratiše se u logor.
33. I oni došavši u Kesariju i predavši pismo upravniku, izvedoše i Pavla pred njega.
34. A upravnik pročitavši pismo, zapita iz koje je on oblasti; i doznavši da je iz Kilikije reče:
35. Saslušaću te kada stignu i tvoji tužioci. I zapovjedi da ga čuvaju u Irodovoj sudnici.
No comments:
Post a Comment