Pavle na sudu pred Feliksom. Jevrejska optužba i Pavlova odbrana. Sužanjstvo u Kesariji.
1. A poslije pet dana siđe prvosveštenik Ananija sa starješinama i sa retorom nekim Tertulom, koji optužiše Pavla upravniku.
2. A kad ga dozvaše, poče njega Tertul tužiti govoreći:
3. Da pod tobom živimo u velikom miru, i da se pravice ovome narodu čine tvojim staranjem, priznajemo sa svakom zahvalnošću svagda i svuda, plemeniti Felikse!
4. Ali da ti mnogo ne dosađujem, molim te da nas ukratko saslušaš po tvojemu snishođenju.
5. Jer nađosmo ovoga čovjeka da je kuga, i da podiže bunu protiv svih Judejaca po cijelom svijetu, i da je kolovođa Nazarejske jeresi,
6. Koji pokuša i hram da oskrnavi; njega i uhvatismo i htjedosmo da mu sudimo po zakonu našemu.
7. Ali dođe Lisija zapovjednik i sa velikom silom ote ga iz naših ruku i posla tebi,
8. Zapovjedivši da njegovi tužioci dođu k tebi; od njega možeš sam, ispitavši ga, doznati o svemu ovome za što ga mi tužimo.
9. A i Judejci se saglasiše govoreći da je to tako.
10. A Pavle odgovori kada mu upravnik dade znak da govori: Znajući da si već mnogo godina pravedni sudija ovome narodu, sa većim raspoloženjem sebe branim.
11. Ti možeš doznati da nema više od dvanaest dana kako ja iziđoh u Jerusalim da se pomolim Bogu.
12. I niti me zatekoše u hramu, niti u sinagogama, niti u gradu da se s kime prepirem ili da stvaram uzbunu u narodu,
13. Niti oni mogu dokazati ono za šta me sada optužuju.
14. A ovo ti priznajem, da tim Putem, koji oni nazivaju jeres, ja služim Bogu otačkom, vjerujući svemu onome što je napisano u Zakonu i u Prorocima.
15. Imajući nadanje na Boga da će biti vaskrsenje mrtvima, i pravednicima i grješnicima, koje i sami ovi čekaju.
16. Zbog toga pak i sam se trudim da imam čistu savjest svagda pred Bogom i ljudima.
17. I poslije mnogo godina došao sam da donesem milostinju narodu svome i da prinesem žrtve.
18. U tome nađoše me očišćena u hramu, ne sa svjetinom, niti sa bukom,
19. Neki Judejci iz Azije koji su trebali doći preda te da se tuže ako imaju što na mene.
20. Ili ovi sami neka kažu, ako su našli na meni kakvu krivicu, kada sam stajao pred Sinedrionom,
21. Osim ove jedne riječi koju uzviknuh stojeći među njima: Za vaskrsenje mrtvih vi mi danas sudite.
22. A kada Feliks ču ovo, odgodi im, znajući vrlo dobro za ovaj Put, i reče: Kada dođe Lisija zapovjednik, izvidjeću vašu stvar.
23. I zapovjedi kapetanu da se Pavle čuva, i da mu se učini olakšanje, i da se ni jednome od njegovih bliskih ne zabranjuje služiti mu i dolaziti k njemu.
24. A poslije nekoliko dana dođe Feliks sa Drusilom ženom svojom, koja bješe Judejka, i dozvavši Pavla slušaše od njega o vjeri u Hrista Isusa.
25. A kad on govoraše o pravdi i uzdržanju i o budućem sudu, uplaši se Feliks i odgovori: Idi za sada, a kad uzimadnem vremena pozvaću te.
26. Ujedno se pak nadao da će mu Pavle dati novaca da bi ga pustio; zato ga je i dozivao često i razgovarao s njim.
27. A kad se navršiše dvije godine, dođe Feliksu za nasljednika Porkije Fest. A Feliks, hoteći Judejcima učiniti na volju, ostavi Pavla u sužanjstvu.
No comments:
Post a Comment