Pavlova riječ Judejcima o svome obraćenju Hristu, i razgovor sa vojnim zapovjednikom.
1. Ljudi, braćo i oci, čujte sada moju odbranu pred vama.
2. A kad čuše da im se jevrejskim jezikom obrati, nastade još veća tišina. I reče:
3. Ja sam čovjek Judejac, rođen u Tarsu kilikijskom, vaspitan u ovome gradu kod nogu Gamalilovih, naučen tačno Zakonu otačkom, i bijah revnitelj Božiji kao što ste vi svi danas.
4. Ja ovaj Put progonih do smrti, vezujući i predajući u tamnice i ljude i žene,
5. Kao što će mi posvjedočiti i prvosveštenik i sve starješine; od kojih i poslanice primih na braću u Damasku, i iđah da i one što bijahu onamo svezane dovedem u Jerusalim da budu kažnjeni.
6. A kad iđah i približih se Damasku, dogodi mi se da iznenadno oko podne zablista oko mene velika svjetlost sa neba.
7 I padoh na zemlju. i čuh glas, koji mi govori: Savle, Savle, zašto me goniš?
8. A ja odgovorih: Ko si ti, Gospode? A on mi reče: Ja sam Isus Nazarećanin, kojega ti goniš.
9. A oni koji bijahu sa mnom vidješe svjetlost i biše ustrašeni, ali ne čuše glasa koji mi govoraše.
10. A ja rekoh: Šta da činim, Gospode? A Gospod mi reče: Ustani i idi u Damask, i tamo će ti se kazati o svemu što ti je određeno da činiš.
11. I pošto ja obnevidjeh od slave svjetlosti one, povedoše me za ruku oni koji bijahu sa mnom, i tako uđoh u Damask.
12. A neki Ananija, čovjek pobožan po Zakonu, posvjedočen od sviju Judejaca koji žive u Damasku,
13. Dođe k meni, stade i reče mi: Savle brate, progledaj! I ja u taj čas pogledah u njega.
14. A on mi reče: Bog otaca naših izabra te da poznaš volju njegovu, i da vidiš Pravednika, i da čuješ glas iz usta njegovih:
15. Da mu budeš svjedok pred svima ljudima za ovo što si vidio i čuo.
16. I sada šta oklijevaš? Ustani i krsti se, i speri grijehe svoje, prizvavši Ime Gospodnje.
17. A dogodi mi se kada se vratih u Jerusalim i dok se moljah u hramu da dođoh u zanos,
18. I vidjeh Njega koji mi govori: Pohitaj i iziđi brzo iz Jerusalima, jer neće primiti svjedočanstva tvojega za mene.
19. A ja rekoh: Gospode, sami znaju da sam ja bacao u tamnice i tukao po sinagogama one koji vjeruju u tebe.
20. I kad se prolijevaše krv Stefana svjedoka tvojega, i sam bijah prisutan i pristajah na smrt njegovu, i čuvah haljine onih koji ga ubijahu.
21. I reče mi: Idi, jer ću te ja poslati daleko među neznabošce.
22. A oni ga slušahu do ove riječi, pa podigoše glas svoj govoreći: Uzmi sa zemlje takvoga, jer on ne treba da živi!
23. I kad oni vikahu i zbacivahu haljine i bacahu prah u vazduh,
24. Naredi zapovjednik da ga odvedu u tabor, i reče da ga bijenjem ispitaju da bi doznao za kakvu krivicu tako vikahu na njega.
25. I kad ga pritegoše kajišima, reče Pavle kapetanu koji ondje stajaše: Čovjeka Rimljanina, i neosuđena, zar vam je dozvoljeno da bijete?
26. A kada to ču kapetan, pristupi zapovjedniku i javi govoreći: Pazi šta ćeš činiti, jer ovaj čovjek je rimski građanin.
27. A zapovjednik pristupivši reče mu: Kaži mi jesi li ti Rimljanin? A on reče: Da.
28. A zapovjednik odgovori: Ja sam za veliku cijenu ovo građanstvo dobio. A Pavle reče: A ja sam se i rodio u njemu.
29. Onda odmah odstupiše od njega oni što htjedoše da ga ispituju, a i zapovjednik se uplaši kada doznade da je Rimljanin i što ga bješe svezao.
30. Sutradan pak želeći da pouzdano dozna zašto ga optužuju Judejci, pusti ga iz okova i zapovjedi da dođu prvosveštenici i sav Sinedrion njihov, pa svede Pavla i postavi ga pred njima.
No comments:
Post a Comment