Pavlov put u Jerusalim. U Jerusalimu uhvaćen i odveden u rimski vojni logor.
1. A kada mi odvojivši se od njih otplovismo, idući pravo dođosmo na Kos, i drugi dan na Rodos a odande u Pataru.
2. I našavši lađu koja polazi u Finikiju, uđosmo i odvezosmo se.
3. Kada se pak ukaza Kipar, ostavismo ga na lijevo, plovismo u Siriju, i pristadosmo u Tiru; jer ondje trebaše da se istovari lađa.
4. I našavši učenike, ostasmo ondje sedam dana; oni Pavlu govorahu Duhom da ne ide gore u Jerusalim.
5. A kad nam se navršiše dani, izišavši pođosmo praćeni od sviju sa ženama i djecom do iza grada, pa kleknuvši na obali pomolismo se Bogu.
6. I oprostivši se jedni sa drugima, uđosmo u lađu; a oni se vratiše svojim kućama.
7. A mi preplovivši od Tira, prispjesmo u Ptolemaidu, i pozdravivši braću ostadosmo kod njih jedan dan.
8. A sutradan iziđosmo, Pavle i mi koji bijasmo sa njim, i dođosmo u Kesariju; i ušavši u kuću Filipa jevanđelista, koji bješe jedan od sedam đakona, ostasmo kod njega.
9. I ovaj imaše četiri kćeri djevojke koje proricahu.
10. Dok smo ondje boravili mnogo dana, siđe ozgo iz Judeje neki prorok po imenu Agav;
11. I došavši k nama uze pojas Pavlov i veza svoje ruke i noge i reče: Tako govori Duh Sveti: čovjeka kojega je ovaj pojas, ovako će svezati u Jerusalimu Judejci, i predaće ga u ruke neznabožaca.
12. A kada čusmo ovo, molismo ga i mi i mještani da ne ide gore u Jerusalim.
13. A Pavle odgovori: Šta činite te plačete i cijepate mi srce? Jer ja sam gotov ne samo da budem svezan nego i da umrem u Jerusalimu za ime Gospoda Isusa.
14. A kad ga ne mogosmo odvratiti, umirismo se rekavši: Volja Gospodnja neka bude.
15. I poslije ovih dana spremismo se i iziđosmo u Jerusalim.
16. A dođoše s nama i neki učenici iz Kesarije vodeći nas nekom Mnasonu sa Kipra, starom učeniku, da budemo njegovi gosti.
17. I kada dođosmo u Jerusalim, primiše nas braća ljubazno.
18. A sutradan otide Pavle sa nama Jakovu; i dođoše svi prezviteri.
19. I pozdravivši ih ispriča sve po redu šta učini Bog među neznabošcima njegovim služenjem.
20. A oni čuvši slavljahu Boga i rekoše mu: Vidiš li brate, koliko je hiljada Judejaca koji povjerovaše, i svi su revnitelji Zakona. A čuli su o tebi da učiš odstupanju od Mojseja sve Judejce koji su među neznabošcima, govoreći im da ne obrezuju djecu svoju, niti da se drže običaja otačkih.
22. Šta ćemo, dakle, sada? Svakako će se narod sabrati, jer će čuti da si došao.
23. Ovo, dakle, učini što ti kažemo: Imamo četiri čovjeka koji su na sebe uzeli zavjet;
24. Uzmi njih i očisti se s njima, i potroši na njih da obriju glave svoje, i svi će doznati da ono što su čuli za tebe nije ništa, nego da i sam držiš Zakon i živiš po njemu.
25. A za neznabošce koji su povjerovali mi napisasmo odlučivši da oni ništa od toga ne drže, osim da se čuvaju od idolskih žrtava, i od Krvi, od udavljenoga, i od bluda.
26. Tada Pavle uze one ljude, i sutradan očistivši se s njima, uđe u hram, najavljujući kad će se ispuniti dani očišćenja da bi se prinijela žrtva za svakoga od njih.
27. A kad je trebalo da se navrši sedam dana, vidjevši ga u hramu oni Judejci što bijahu iz Azije, pobuniše sav narod i staviše ruke na njega,
28. Vičući: Ljudi Izrailjci, pomagajte! Ovo je čovjek koji sve uči svuda protiv naroda i Zakona i Mjesta ovoga; pa još i Jeline uvede u hram i opogani sveto mjesto ovo.
29. Jer bijahu vidjeli s njim u gradu Trofima iz Efesa, i mišljahu da ga je Pavle uveo u hram.
30. I sav se grad podiže, i sleže se narod, i uhvativši Pavla, izvukoše ga napolje iz hrama; i odmah se zatvoriše vrata.
31. I dok tražahu da ga ubiju, dođe glas gore do zapovjednika odreda da se uzbuni sav Jerusalim.
32. A on odmah uzevši vojnike i kapetane, pojuri na njih. Oni pak vidjevši zapovjednika i vojnike, prestaše tući Pavla.
33. A zapovjednik se približi i uze ga, pa zapovjedi da ga metnu u dvoje verige, i pitaše ga ko je i šta je učinio.
34. A u narodu jedni su vikali jedno a drugi drugo. Kada pak ne mogaše od buke ništa pouzdano da dozna, zapovjedi da ga odvedu u logor.
35. A kad bi na stepenicama, moradoše ga vojnici nositi zbog pritiska svjetine.
36. Jer za njim iđaše mnoštvo naroda vičući: Pogubi ga!
37. Pri ulasku u logor Pavle reče zapovjedniku: Je li mi dozvoljeno reći ti nešto? A on reče: Zar znaš jelinski?
38. Nisi li ti onaj Egipćanin koji se prije ovih dana pobuni i izvede u pustinju četiri hiljade odmetnika?
39. A Pavle reče: Ja sam čovjek Judejac iz Tarsa, građanin poznatoga grada u Kilikiji; molim te dopusti mi da govorim narodu.
40. A kad mu on dopusti, stade Pavle na stepenicama i mahnu rukom narodu; i kad nasta velika tišina, progovori jevrejskim jezikom i reče:
No comments:
Post a Comment