Novi Zavet, Dela apostolska, glava 20

Pavle putuje u Makedoniju, Grčku i Malu Aziju. U Troadi vraća u život Evtiha. Put iz Troade u Milit i oproštaj sa starješinama Crkve iz Efesa.

1. A kad se utiša metež, dozva Pavle učenike, i utješivši ih oprosti se s njima, i iziđe da ide u Makedoniju.

2. I pošto prođe one krajeve i posavjetova ih mnogim poukama, dođe u Jeladu.

3. I ostade tamo tri mjeseca; a kako Judejci stvoriše zavjeru protiv njega kada je htio otputovati u Siriju, on namisli da se vrati preko Makedonije.

4. I pođe s njim do Azije Sosipatar Pirov iz Verije, i Solunjani Aristarh i Sekund, i Gaj iz Derve i Timotej, i Tihik i Trofim iz Azije.

5. Ovi otišavši naprijed čekahu nas u Troadi.

6. A mi otplovismo poslije dana beskvasnih hljebova iz Filila, i dođosmo njima u Troadu za pet dana, i ondje ostasmo sedam dana.

7. A u prvi dan nedjelje, kad se sabraše učenici da lome hljeb, besjeđaše im Pavle, jer namjeravaše sutradan da otide, i produži besjedu do ponoći.

8. I bijahu mnoge svijeće u gornjoj sobi gdje se bijasmo sabrali.

9. A sjeđaše na prozoru jedan mladić, po imenu Evtih, obuzet dubokim snom; pošto Pavle dugo govoraše, on, savladan od sna, pade dolje sa trećega sprata, i digoše ga mrtva.

10. A Pavle sišavši pade na nj, i zagrlivši ga reče: Ne uznemiravajte se jer je duša njegova u njemu.

11. Onda iziđe gore pa, prelomivši hljeb i pričestivši se, dugo govoraše sve do zore, i tako otide.

12. A mladića dovedoše živog i utješiše se ne malo.

13. A mi dođosmo ranije u lađu i otplovismo u As, da bismo odande uzeli Pavla; jer tako bješe zapovjedio, hoteći sam da ide pješice.

14. A kad se sastade s nama u Asu, uzesmo ga, i dođosmo u Mitilinu.

15. I odande otplovismo i stigosmo sutradan naspram Hiosa; a idućega dana približismo se Samosu i zastadosmo u Trogiliji, pa slijedećega dana dođosmo u Milit.

16. Jer Pavle odluči da prođe mimo Efes da se ne bi zadržao u Aziji; jer hitaše, ako bi mu bilo moguće, da o Pedesetnici bude u Jerusalimu.

17. Iz Milita pak posla u Efes i dozva starješine crkvene.

18. I kad dođoše k njemu, reče im: Vi znate od prvoga dana kada dođoh u Aziju, da bijah sa vama sve vrijeme,

19. Služeći Gospodu sa svakim smirenjem i mnogim suzama i napastima koje me snađoše od zavjera Judejaca.

20. Da nisam izostavio ništa što je korisno da vam ne objavim i da vas poučim javno i po domovima;

21. Svjedočeći i Judejcima i Jelinima pokajanje pred Bogom i vjeru u Gospoda našega Isusa Hrista.

22. I sad evo, ja svezan Duhom idem u Jerusalim ne znajući šta će mi se u njemu dogoditi,

23. Osim da Duh Sveti u svakome gradu svjedoči, govoreći da me okovi i nevolje čekaju.

24. Ali se ni za što ne brinem, niti marim za svoj život, samo da završim put svoj s radošću i služenje koje primih od Gospoda Isusa: da posvjedočim jevanđelje blagodati Božije.

25. I evo sad ja znam da više nećete vidjeti mojega lica vi svi među kojima prolazih propovijedajući Carstvo Božije.

26. Zato vam svjedočim u današnji dan da sam čist od krvi sviju.

27. Jer ne propustih da vam objavim svu volju Božiju.

28. Pazite, dakle, na sebe i na sve stado u kome vas Duh Sveti postavi za episkope da napasate Crkvu Gospoda i Boga koju steče krvlju svojom.

29. Jer ja znam to da će po odlasku mome ući među vas grabljivi vuci koji ne štede stada;

30. I između vas samih ustaće ljudi koji će govoriti naopako da odvlače učenike za sobom.

31. Zato pazite i opominjite se da tri godine dan i noć ne prestajah poučavati sa suzama svakoga od vas.

32. A od sada, braćo, predajem vas Bogu i riječi blagodati njegove, koja može nazidati i dati vam nasljedstvo među svima osvećenima.

33. Srebra, ili zlata, ili ruha, ni od koga ne zaželjeh.

34. Sami znate da potrebama mojim i onih koji su sa mnom bili poslužiše ove ruke moje.

35. Sve vam pokazah da se tako valja truditi i pomagati nemoćnima, i opominjati se riječi Gospoda Isusa koju on reče: Blaženije je davati nego primati.

36. I ovo rekavši, kleče na koljena svoja sa svima njima i pomoli se Bogu.

37. I nastade veliki plač sviju i grleći Pavla cjelivahu ga,

38. Osobito rastuženi zbog riječi koju je kazao da oni neće više vidjeti lica njegova: i otpratiše ga u lađu.