Novi Zavet, Dela apostolska, glava 19

Pavle u Efesu. Buna Dimitrija zlatara.

1. Dogodi se pak, kad bješe Apolos u Korintu, da Pavle prolažaše gornje zemlje, i dođe u Efes, i našavši neke učenike,

2. Reče im: Jeste li primili Duha Svetoga kada ste povjerovali? A oni mu rekoše: Nismo ni čuli da ima Duh Sveti.

3. A on im reče: U šta se, dakle, krstite? A oni rekoše: U krštenje Jovanovo.

4. A Pavle reče: Jovan je krstio krštenjem pokajanja, govoreći narodu da vjeruju u Onoga koji dolazi za njim, to jest u Hrista Isusa.

5. A kad to čuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa.

6. I kad Pavle položi ruke na njih, siđe Duh Sveti na njih, i govorahu jezike i proricahu.

7. A bijaše ljudi svega oko dvanaest.

8. I uđe u sinagogu i govoraše smjelo tri mjeseca, raspravljajući i uvjeravajući o Carstvu Božijem.

9. I kada neki ostajahu uporni i ne vjerovahu, huleći na Put Gospodnji pred narodom, odstupi od njih i odvoji učenike, pa vođaše razgovore svaki dan u školi nekoga Tirana.

10. I ovo je trajalo dvije godine, tako da svi koji žive u Aziji čuše riječ Gospoda Isusa, i Judejci i Jelini.

11. I Bog činjaše neobična čudesa rukama Pavlovim,

12. Tako da su ubruse znojave od tijela njegova ili pojaseve nosili na bolesnike i oni se iscjeljivahu od bolesti, i zli duhovi izlažahu iz njih.

13. A pokušaše i neki od Judejaca zaklinjača, koji se skitahu, da nad onima u kojima bijahu zli duhovi spominju ime Gospoda Isusa, govoreći: Zaklinjemo vas Isusom koga Pavle propovijeda.

14. A bijahu neki sedam sinova Skeve Judejca, prvosveštenika, koji ovo činjahu.

15. A zli duh odgovarajući reče: Isusa poznajem, i Pavla znam; ali vi ko ste?

16. I skočivši na njih čovjek u kome bješe zli duh nadjača ih i savlada, tako da goli i izranavljeni utekoše iz one kuće.

17. I ovo doznadoše svi koji življahu u Efesu, i Judejci i Jelini; i strah spopade sve njih, i veličaše se ime Gospoda Isusa.

18. I mnogi od onih koji su povjerovali, dolažahu te se ispovijedahu i kazivahu djela svoja.

19. A mnogi od onih koji se zanimahu čarolijama, sabraše knjige svoje i spaljivahu ih pred svima; i proračunaše i nađoše da im je vrijednost pedeset hiljada srebrnika.

20. Tako silno rastijaše i jačaše riječ Gospodnja.

21. I kada se ovo svrši, naumi Pavle u duhu da prođe Makedoniju i Ahaju, pa da ide u Jerusalim rekavši: Pošto tamo budem, valja mi i Rim vidjeti.

22. I posla u Makedoniju dvojicu od onih koji mu pomagahu, Timoteja i Erasta; a on osta neko vrijeme u Aziji.

23. A u vrijeme ono nastade ne mala buna zbog Puta Gospodnjega.

24. Jer nekakav zlatar po imenu Dimitrije, praveći male srebrne Artemidine hramove, davaše majstorima ne mali posao;

25. Skupivši ove i njima slične zanatlije reče: Ljudi, vi znate da od ovoga posla zavisi naše blagostanje:

26. I vidite i čujete da ne samo u Efesu nego gotovo po svoj Aziji ovaj Pavle ubijedi i odvrati mnogi narod govoreći da to što se rukama čovječijim pravi nisu bogovi.

27. I ne samo što će ova opasnost snaći naš zanat da bude prezren, nego se i svetilište velike boginje Artemide neće računati ni u šta, i propašće veličanstvo one koju sva Azija i sav svijet poštuje.

28. A kad oni ovo čuše, ispuniše se gnjeva, i vikahu govoreći: Velika je Artemida Efeska!

29. I sav grad napuni se meteža; i navališe jednodušno na pozorište i uhvatiše Makedonce Gaja i Aristarha, saputnike Pavlove.

30. A kad Pavle htjede da ide među narod, ne dadoše mu učenici.

31. A neki i od azijskih poglavara, koji mu bijahu prijatelji, poslaše k njemu moleći ga da se ne pojavljuje u pozorištu.

32. Jedni pak vikahu jedno a drugi drugo; jer zbor bijaše smućen, i većina ih ne znadijahu zašto su se skupili.

33. A iz naroda izvukoše Aleksandra kad ga Judejci istakoše. Aleksandar pak mahnuvši rukom htjede da se brani pred narodom.

34. A kad prepoznaše da je Judejac, povikaše svi u glas, i vikahu puna dva časa: Velika je Artemida Efeska!

35. A gradski pisar, utišavši narod, reče: Ljudi Efesci, ko je taj čovjek koji ne zna da je grad Efes služitelj velike boginje Artemide i njezinog kipa, koji je s neba pao?

36. Pa kad je to neosporno, treba da budete mirni i da ništa naglo ne činite.

37. Jer dovedoste ove ljude, koji niti hram pokradoše niti na boginju vašu pohuliše.

38. A Dimitrije i majstori s njim, ako imaju tužbu na nekoga, postoje sudovi i postoje namjesnici, neka tuže jedan drugoga.

39. Ako li nešto drugo ištete, to će se riješiti na zakonitom zboru.

40. Inače smo u opasnosti da budemo optuženi za današnju bunu; a nema ni jednoga razloga kojim bismo mogli opravdati ovaj metež. I ovo rekavši raspusti zbor.