Apostolski sabor u Jerusalimu. Odluke sabora. Drugo Pavlovo misionarsko putovanje.
1. I neki sišavši iz Judeje učahu braću: Ako se ne obrežete, po običaju Mojsejevu, ne možete se spasti.
2. A kad nastade raspra, i ne malo prepiranje Pavla i Varnave s njima, odrediše da Pavle i Varnava i drugi neki idu gore u Jerusalim apostolima i prezviterima za ovo pitanje.
3. A oni onda otpraćeni od Crkve, prolažahu kroz Fenikiju i Samariju kazujući o obraćanju neznabožaca, i pričinjavahu veliku radost svoj braći.
4. A kada dođoše u Jerusalim, bjehu primljeni od Crkve i od apostola i od prezvitera i objaviše sve što učini Bog sa njima, i kako otvori neznabošcima vrata vjere.
5. Onda ustadoše neki od jeresi farisejske koji su povjerovali, govoreći da ih valja obrezati i zapovjediti da drže Zakon Mojsejev.
6. A apostoli i prezviteri sabraše se da izvide ovo mišljenje.
7. A poslije mnogog razmatranja ustade Petar i reče im: Ljudi braćo, vi znate da Bog od prvih dana izabra među nama da iz mojih usta čuju neznabošci riječ jevanđelja i da vjeruju.
8. I Bog, koji poznaje srca, posvjedoči im davši im Duha Svetoga kao i nama,
9. I ne postavi nikakve razlike između nas i njih. vjerom očistivši srca njihova.
10. Sada, dakle, zašto kušate Boga, i hoćete da nametnete učenicima jaram na vrat, koji ni oci naši ni mi ne mogosmo nositi?
11. Nego vjerujemo da ćemo se spasti blagodaću Gospoda Isusa Hrista kao i oni.
12. Onda umuče sve mnoštvo, i slušahu Varnavu i Pavla koji kazivahu kolike znake i čudesa učini Bog među neznabošcima preko njih.
13. A kad oni zaćutaše, odgovori Jakov govoreći: Ljudi braćo, čujte me!
14. Simon objasni kako se Bog prije pobrinu da od neznabožaca uzme narod za Ime svoje.
15. I sa ovim se saglašavaju riječi Proroka, kao što je napisano:
16. Potom ću se vratiti, i sazidaću dom Davidov, koji je pao, i njegove razvaline popraviću, i podignuću ga,
17. Da potraže ostali ljudi Gospoda i svi neznabošci na koje je prizvano ime moje, govori Gospod koji tvori sve ovo;
18. Bogu su poznata od postanja svijeta sva djela njegova.
19. Zato ja smatram da se ne prave teškoće onima od neznabožaca koji se obraćaju Bogu;
20. Nego da im se napiše da se čuvaju od nečistota idolskih i od bluda i od udavljenoga i od krvi; (i ono što njima nije milo drugima da ne čine).
21. Jer Mojsej ima od davnih vremena u svim gradovima one koji ga propovijedaju, pošto se u sinagogama čita svake subote.
22. Tada nađoše za dobro apostoli i prezviteri sa svom Crkvom da izaberu između sebe ljude i da pošalju u Antiohiju s Pavlom i Varnavom, Judu zvanoga Varsava i Silu, ljude istaknute među braćom,
23. I napisaše rukama svojima ovo: Apostoli i prezviteri i braća pozdravljaju braću iz neznabožaca koja su u Antiohiji i Siriji i Kilikiji.
24. Pošto čusmo da neki izišavši od nas uznemiriše vas riječima, i smutiše duše vaše govoreći da se obrezujete i da držite Zakon, što im mi ne zapovjedismo;
25. Zato mi sabrani jednodušno, nađosmo za dobro da vam pošaljemo izbrane ljude sa našim dragim Varnavom i Pavlom,
26. Ljudima koji su predali duše svoje za Ime Gospoda našega Isusa Hrista.
27. Poslasmo, dakle, Judu i Silu, da vam i oni to isto usmeno kažu.
28. Jer ugodno bi Svetome Duhu i nama da nikakvo breme više ne mećemo na vas osim ovoga što je neophodno:
29. Da se čuvate od žrtava idolskih i od krvi i od udavljenoga i od bluda, (i što nećete da se čini vama ne činite drugima); od ovoga ako se čuvate, dobro ćete činiti. Budite zdravo.
30. Oni, dakle, koje otpremiše, dođoše u Antiohiju, i sabravši narod predadoše poslanicu.
31. A kad pročitaše, obradovaše se utjesi.
32. A Juda i Sila, koji bijahu i sami proroci, dugom besjedom utješiše braću i utvrdiše.
33. I pošto provedoše ondje neko vrijeme, otpustiše ih braća s mirom apostolima.
34. No Sila nađe za dobro da ostane ondje, a Juda se sam vrati u Jerusalim.
35. A Pavle i Varnava boravljahu u Antiohiji učeći i propovijedajući sa mnogima drugima riječ Gospodnju.
36. Poslije pak nekoliko dana reče Pavle Varnavi: Hajde da se vratimo i da obiđemo braću našu po svim gradovima u kojima objavljivasmo riječ Gospodnju, da vidimo kako su.
37. A Varnava htjede uzeti sa sobom Jovana zvanoga Marko.
38. A Pavle zahtijevaše da onoga koji ih je napustio u Pamfiliji i koji nije išao sa njima na djelo na koje su poslani, ne uzimaju sa sobom.
39. Tako nasta ljutnja, te se oni razdvojiše, i Varnava uzevši Marka otplovi na Kipar.
40. A Pavle izbravši Silu otide, predan od braće blagodati Božijoj;
41. I prolažaše kroz Siriju i Kilikiju utvrđujući Crkve.
No comments:
Post a Comment