Pavlu se pridružuje Timotej i prenose Jevanđelje u Evropu. Obraćenje Lidije u Filipima. Pavle i Sila u tamnici. Krštenje tamničara, i oslobođenje apostola.
1. Zatim stiže u Dervu i Listru, i gle, ondje bješe neki učenik, po imenu Timotej, sin žene neke Judejke vjernice i oca Jelina;
2. Za njega dobro svjedočahu braća koja bijahu u Listri i u Ikoniji.
3. Ovoga htjede Pavle uzeti na put sa sobom; i uze ga i obreza zbog Judejaca koji bijahu u onim mjestima, jer svi znadijahu oca njegova da bješe Jelin.
4. I kad prolažahu po gradovima, učiše ih da drže pravila koja utvrdiše apostoli i prezviteri u Jerusalimu.
5. Tako se Crkve utvrđivahu u vjeri i broj njihov se povećavaše svaki dan.
6. A kad prođoše Frigiju i Galatijsku zemlju, zabrani im Duh Sveti govoriti riječ u Aziji.
7. Došavši do Mizije pokušavahu da idu u Vitiniju, ali im Duh ne dopusti.
8. I kad prođoše Miziju, siđoše u Troadu.
9. I Pavlu se pokaza viđenje noću: bješe neki čovjek Makedonac, koji stajaše i moljaše ga govoreći: Pređi u Makedoniju i pomozi nam!
10. A kad vidje viđenje, odmah gledasmo da iziđemo u Makedoniju, jer razumjesmo da nas je Gospod pozvao da im propovijedamo jevanđelje.
11. Kad se pak odvezosmo iz Troade, stigosmo pravo na Samotrak, i sutradan u Neapolj,
12. A odande u Filipe, koje su prvi grad onoga dijela Makedonije, naseobina rimska. U tome gradu ostadosmo nekoliko dana,
13. I u dan subotni iziđosmo van grada na rijeku, gdje se smatralo da je bogomolja; i sjednuvši govorismo ženama koje se bijahu sabrale.
14. I neka bogobojazna žena, po imenu Lidija, prodavačica porfire iz grada Tijatira, slušaše; njoj Gospod otvori srce da pazi na ono što govori Pavle.
15. A kad se krsti ona i dom njezin, zamoli nas govoreći: Ako smatrate da vjerujem u Gospoda, uđite u moj dom i ostanite. I prinudi nas.
16. Dogodi se pak kad iđasmo na molitvu da nas srete jedna robinja koja imaše duh pogađački i gatajući donošaše veliki dobitak svojim gospodarima.
17. Ova pođe za Pavlom i za nama, i vikaše govoreći: Ovi su ljudi sluge Boga Višnjega, koji nam javljaju put spasenja.
18. I ovako činjaše mnogo dana. A kada se Pavlu dosadi, okrenu se i reče duhu: Zapovijedam ti imenom Gospoda Isusa Hrista, iziđi iz nje! I iziđe u taj čas.
19. A kada vidješe njezini gospodari da iziđe nada njihovog dobitka, uzeše Pavla i Silu i odvukoše ih na trg pred poglavare.
20. I kad ih dovedoše vojvodama, rekoše: Ovi ljudi uzbunjuju naš grad, a Jevreji su
21. I propovijedaju običaje koje nama ne priliči primati ni tvoriti, jer smo Rimljani.
22. I sleže se narod na njih, i vojvode im razdriješe haljine, i zapovjediše da ih šibaju.
23. I pošto im udariše mnogo batina, baciše ih u tamnicu, i zapovjediše tamničaru da ih dobro čuva.
24. Primivši takvu zapovijest, on ih baci u najdonju tamnicu i noge im metnu u klade.
25. A oko ponoći Pavle i Sila moljahu se i slavljahu Boga; a sužnji ih slušahu.
26. Odjednom pak nastade veliki zemljotres, tako da se potresoše temelji tamnice; i odmah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi.
27. A kad se probudi tamničar i vidje otvorena vrata tamnička, izvadi nož i htjede da se ubije, misleći da su sužnji pobjegli.
28. A Pavle povika jakim glasom govoreći: Ne čini sebi zla nikakva, jer smo svi ovdje!
29. A on zaiskavši svjetiljku uletje i drhteći pade pred Pavla i Silu;
30. I izvevši ih napolje reče: Gospodo, šta mi treba činiti da se spasem?
31. A oni rekoše: Vjeruj u Gospoda Isusa Hrista i spašćeš se ti i sav dom tvoj.
32. I govorahu mu riječ Gospodnju, i svima u domu njegovu.
33. I uzevši ih u onaj čas noći opra im rane; i odmah se krsti on i svi njegovi.
34. I uvede ih u svoj dom i postavi trpezu, i radovaše se sa svim domom svojim što je povjerovao u Boga.
35. A kad nastade dan, vojvode poslaše služitelje govoreći: Pusti one ljude.
36. A tamničar javi ove riječi Pavlu: Poslaše vojvode da budete pušteni. Sad, dakle, iziđite i idite s mirom.
37. A Pavle im reče: Izbiše nas javno bez suda, ljude Rimljane, baciše u tamnicu; i sad hoće tajno da nas puste? Ne tako, nego sami neka dođu i izvedu nas.
38. A služitelji kazaše vojvodama ove riječi; i uplašiše se kad čuše da su Rimljani,
39. I došavši izviniše im se, i kad ih izvedoše, moljahu da otiđu iz grada.
40. A kad izađoše iz tamnice, dođoše Lidiji, i vidjevši braću utješiše ih, i otidoše.
No comments:
Post a Comment