Monday, April 4, 2011

Novi Zavet, Dela apostolska, glava 14

Pavle i Varnava u Ikoniji, Listri i Dervi. Iscjeljenje hromog. Povratak u Antiohiju.

1. A dogodi se i u Ikoniji da oni tako isto uđu u sinagogu judejsku, i govore tako da povjerova veliko mnoštvo Judejaca i Jelina.

2. A Judejci koji ostaše nepokorni podbuniše i razdražiše duše neznabožaca na braću.

3. Ali oni ostadoše dosta vremena, govoreći smjelo o Gospodu, koji posvjedočavaše riječ blagodati svoje dajući da bivaju znaci i čuda rukama njihovim.

4. A mnoštvo gradsko se podijeli, i jedni bijahu sa Judejcima, a drugi sa apostolima.

5. Kada pak navališe i neznabošci i Judejci sa poglavarima svojim da ih izruže i kamenuju,

6. Shvativši to oni pobjegoše u gradove likaonske, Listru i Dervu i u okolinu njihovu,

7. I tamo propovijedahu jevanđelje.

8. A neki čovjek u Listri sjeđaše nemoćan u nogama, budući hrom od utrobe matere svoje, i nikada ne bješe hodio.

9. Ovaj slušaše Pavla gdje govori, koji pogledavši na njega i vidjevši da ima vjeru da će ozdraviti,

10. Reče snažnim glasom: Tebi govorim u ime Gospoda Isusa Hrista, uspravi se na noge svoje! I on skoči, i hođaše.

11. A kad vidje narod šta Pavle učini, podiže glas svoj govoreći likaonski: Bogovi postadoše slični ljudima i siđoše k nama.

12. I nazivahu Varnavu Zevsom a Pavla Hermesom, jer on vođaše riječ.

13. A žrec Zevsa što bješe pred gradom njihovim, dovede junce, i donese vijence pred vrata, i s narodom htjede da prinese žrtvu.

14. A kad čuše apostoli, Varnava i Pavle, razderaše haljine svoje, i uskočiše među narod vičući i govoreći:

15. Ljudi, šta to činite? I mi smo kao i vi smrtni ljudi, koji vam blagovijestimo da se od ovih ništavnih stvari obratite Bogu živome, koji stvori nebo i zemlju i more i sve što je u njima;

16. Koji u prošlim naraštajima bješe pustio sve narode da idu svojim putevima;

17. Mada ipak ne ostavi sebe neposvjedočena, čineći dobro, dajući nam s neba dažd i godine rodne, puneći srca naša jelom i veseljem.

18. I ovo govoreći jedva umiriše narod da im ne prinosi žrtve (nego da ide svaki svojoj kući. A dok oni ondje boravljahu i poučavahu),

19. Dođoše iz Antiohije i Ikonije Judejci, (i prepirući se javno sa njima, nagovoriše narod da odustane od njih tvrdeći da ništa istinito ne govore, nego sve lažu), i podbunivši masu, kamenovaše Pavla i izvukoše ga izvan grada misleći da je umro.

20. A kad se oko njega skupiše učenici, ustade i uđe u grad, i sutradan iziđe s Varnavom u Dervu.

21. I propovijedajući jevanđelje gradu onome i pridobivši mnogo učenika, vratiše se u Listru i Ikoniju i Antiohiju,

22. Utvrđujući duše učenika i savjetujući ih da ostanu u vjeri, i da nam kroz mnoge nevolje valja ući u Carstvo Božije.

23. I rukopoložiše im prezvitere za svaku Crkvu, pa pomolivši se Bogu s postom, predadoše ih Gospodu u koga vjerovaše.

24. I prošavši Pisidiju, dođoše u Pamfiliju,

25. I govorivši riječ Gospodnju u Pergi, siđoše u Ataliju,

26. I odande otploviše u Antiohiju, odakle bijahu predani blagodati Božijoj na djelo koje izvršiše.

27. A kad dođoše i sabraše Crkvu, kazaše sve šta učini Bog s njima, i kako otvori neznabošcima vrata vjere.

28. I ostaše ondje ne malo vremena sa učenicima.

No comments:

Post a Comment