Prvo Pavlovo misionarsko putovanje među neznabošce. Pavle i Varnava na Kipru i u Antiohiji Pisidijskoj. Propovijed o Hristu.
1. A u Crkvi koja bješe u Antiohiji bijahu neki proroci i učitelji, i to: Varnava i Simeon zvani Niger, i Lukije Kirinejac, i Manain odgajen sa Irodom četverovlasnikom, i Savle.
2. A dok oni služahu Gospodu i pošćahu, reče Duh Sveti: Odvojte mi Varnavu i Savla na djelo na koje sam ih pozvao.
3. Tada oni, postivši i pomolivši se Bogu i položivši ruke na njih, otpustiše ih.
4. A ovi, poslani od Duha Svetoga, siđoše u Selevkiju, i odande otploviše na Kipar.
5. I stigavši u Salaminu objavljivahu riječ Božiju u sinagogama judejskim; a imahu i Jovana za prislužnika.
6. A kad prođoše ostrvo sve do Pafa, nađoše nekakvog vračara i lažnog proroka, Judejca, po imenu Varisus,
7. Koji bješe s namjesnikom Sergijem Pavlom, čovjekom razboritim. Ovaj dozvavši Varnavu i Savla zaiska da čuje riječ Božiju.
8. A Elima vračar, jer to znači ime njegovo, protivljaše im se gledajući da odvrati namjesnika od vjere.
9. A Savle, zvani i Pavle, ispunjen Duhom Svetim, pogledavši oštro na njega,
10. Reče: O, prepuni svakog lukavstva i svake podmuklosti, sine đavolji, neprijatelju svake pravde! Zar nećeš prestati da kvariš prave puteve Gospodnje?
11. I sad evo ruke Gospodnje na te. i bićeš slijep da ne vidiš sunca za neko vrijeme. I odmah pade na njega mrak i tama, i pipajući naokolo tražaše vodiča.
12. Tada namjesnik, kad vidje šta bi, povjerova, zadivljen naukom Gospodnjom.
13. A kada Pavle i oni sa njim otploviše iz Pafa, dođoše u Pergu Pamfilijsku; Jovan pak odvojivši se od njih, vrati se u Jerusalim.
14. A oni otišavši iz Perge, dođoše u Antiohiju Pisidijsku, i ušavši u sinagogu u dan subotni sjedoše.
15. Poslije pak čitanja Zakona i Proroka starješine sinagoge poslaše k njima govoreći: Ljudi braćo, ako imate riječ utjehe za narod, govorite.
16. A Pavle ustavši mahnu rukom i reče: Ljudi Izrailjci i koji se Boga bojite, čujte:
17. Bog naroda ovoga Izrailjskoga izabra oce naše, i uzdiže narod kad bijahu došljaci u zemlji egipatskoj, i moćnom rukom izvede ih iz nje.
18. I za četrdeset godina hranjaše ih u pustinji.
19. I zatrvši sedam naroda u zemlji hanaanskoj, razdijeli im kockom zemlju njihovu.
20. I poslije toga za četiri stotine pedeset godina dade im sudije do Samuila proroka.
21. I otada iskaše cara, i dade im Bog Saula, sina Kisova, čovjeka od koljena Venijaminova, za četrdeset godina.
22. I uklonivši njega podiže im Davida za cara, kome i reče posvjedočivši: Nađoh Davida sina Jesejeva, čovjeka po srcu mojemu, koji će ispuniti svaku volju moju.
23. Od njegovog sjemena, po obećanju, podiže Bog Izrailju Spasitelja Isusa,
24. Pošto pred njegov dolazak Jovan propovijedaše krštenje pokajanja svemu narodu Izrailjevu.
25. I kada Jovan završavaše podvig svoj, govoraše: Za koga me vi smatrate, ja nisam taj, nego evo ide za mnom Onaj kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj.
26. Ljudi braćo, sinovi roda Avraamova, i koji se među vama boje Boga, vama se posla riječ ovoga spasenja.
27. Jer oni što žive u Jerusalimu, i starješine njihove, ne poznaše Ovoga, nego osudivši ga, ispuniše proročke riječi koje se čitaju svake subote.
28. I ne našavši ni jedne krivice smrtne, moliše Pilata da ga pogubi.
29. A kad svršiše sve što je pisano za njega, skinuše ga sa drveta i položiše u grob.
30. A Bog njega podiže iz mrtvih.
31. On se javljaše u toku više dana onima koji uziđoše sa njim iz Galileje u Jerusalim, koji su sad svjedoci njegovi pred narodom.
32. I mi vam blagovijestimo da je obećanje, dato ocima, Bog ispunio nama, djeci njihovoj, vaskrsnuvši Isusa,
33. Kao što je i napisano u drugom psalmu: Sin moj jesi ti, ja te danas rodih.
34. A da vaskrse iz mrtvijeh Njega koji se više neće vratiti u truležnost ovako je rekao: Daću vam Svetinje Davidove, vjerne.
35. Zato i na drugome mjestu govori: Nećeš dati da Svetac tvoj vidi truljenje.
36. Jer David, posluživši rodu svojemu, po volji Božijoj umrije, i položiše ga kod otaca njegovih, i vidje truljenje.
37. A Onaj kojega Bog podiže ne vidje truležnosti.
38. Neka vam je, dakle, na znanje, ljudi braćo, da se kroz Njega vama objavljuje oproštenje grijehova.
39. I od svega, od čega se ne mogoste opravdati u Zakonu Mojsejevu, u Njemu se opravdava svaki koji vjeruje.
40. Gledajte, dakle, da ne dođe na vas ono što je rečeno u Prorocima:
41. Vidite, vi prezirači, i čudite se, i nestanite; jer ja djelam djelo u dane vaše, djelo koje nećete vjerovati ako vam ko bude kazivao.
42. A kad oni izlažahu iz sinagoge judejske, moljahu neznabošci da im se ove riječi i u drugu subotu govore.
43. Kada se pak skup raziđe, mnogi od Judejaca i pobožnih obraćenika pođoše za Pavlom i Varnavom koji im govorahu i savjetovahu ih da ostanu u blagodati Božijoj.
44. I u iduću subotu sabra se gotovo sav grad da čuje riječ Božiju.
45. A kad vidješe Judejci toliki narod, napuniše se zavisti, i usprotiviše se riječima Pavlovijem protivrečeći i huleći.
46. A Pavle i Varnava smjelo rekoše: Vama je najprije trebalo da se govori riječ Božija: ali pošto je odbacujete, i ne smatrate sebe dostojnima vječnoga života, evo obraćamo se neznabošcima.
47. Jer nam tako zapovjedi Gospod: Postavih te za svjetlost neznabošcima, da budeš na spasenje do kraja zemlje.
48. A kad čuše neznabošci, radovahu se i slavljahu riječ Gospodnju, i povjerovaše koji bjehu naznačeni za život vječni.
49. I riječ Gospodnja se rasprostiraše po svoj okolini.
50. A Judejci podbuniše pobožne i ugledne žene i gradske prvake, te podigoše gonjenje na Pavla i Varnavu, i istjeraše ih iz svoje oblasti.
51. Oni pak otresoše na njih prah sa nogu svojih i dođoše u Ikoniju.
52. A učenici se ispunjavahu radosti i Duha Svetoga.
No comments:
Post a Comment