Novi Zavet, Dela apostolska, glava 12

Irod goni hrišćane. Smrt apostola Jakova. Petar u tamnici i čudesno oslobođenje. Irodova smrt.

1. A u ono vrijeme podiže car Irod ruke da muči neke od Crkve.

2. I pogubi Jakova brata Jovanovog mačem.

3. I vidjevši da je to po volji Judejcima, nastojaše da uhvati i Petra; a bijahu dani beskvasnih hljebova.

4. Njega i uhvati i baci u tamnicu, i predade ga četirima stražama od po četiri vojnika da ga čuvaju, namjeravajući da ga poslije Pashe izvede pred narod.

5. Petra, dakle, čuvahu u tamnici, a Crkva se usrdno moljaše za njega Bogu.

6. A kada htjede Irod da ga izvede, te noći spavaše Petar između dvojice vojnika, okovan u dvoje verige, i stražari pred vratima čuvahu tamnicu.

7. I gle, anđeo Gospodnji se pojavi, i svjetlost obasja prostoriju, i kucnuvši Petra u rebra probudi ga govoreći: Ustani brzo! I spadoše mu verige s ruku.

8. I anđeo mu reče: Opaši se, i obuj obuću svoju. I učini tako. I reče mu: Obuci haljinu svoju, pa hajde za mnom.

9. I izišavši iđaše za njim, i ne znadijaše da je stvarnost to što anđeo činjaše, nego mišljaše da gleda viđenje.

10. A kad prođoše prvu stražu i drugu, dođoše vratima gvozdenim koja vode u grad; ona im se sama otvoriše, i izišavši prođoše jednu ulicu, i anđeo odmah odstupi od njega.

11. I kada dođe Petar sebi, reče: Sada zaista znam da Gospod posla anđela svojega te me izbavi iz ruku Irodovih i od svega što je očekivao narod judejski.

12. I razabravši se dođe do kuće Marije, matere Jovana zvanoga Marko, gdje bijahu mnogi sabrani i moljahu se Bogu.

13. A kad zakuca Petar u vrata od dvorišta, pristupi djevojka po imenu Roda, da čuje.

14. I poznavši glas Petrov, od radosti ne otvori vrata, nego utrča i javi da Petar stoji pred vratima.

15. A oni joj rekoše: Jesi li luda! Ali ona uvjeravaše da je tako. A oni govorahu: To je anđeo njegov.

16. Petar pak jednako kucaše. A kad otvoriše, vidješe ga i zadiviše se.

17. Mahnuvši im rukom da ćute, on im ispriča kako ga Gospod izvede iz tamnice, i reče: Javite ovo Jakovu i braći. I izišavši otide na drugo mjesto.

18. A kada nasta dan, bješe ne mala uzbuna među vojnicima, šta to bi sa Petrom.

19. I kad ga Irod zaiska i ne nađe, onda ispita stražare i zapovjedi da se odvedu; a on, sišavši iz Judeje u Kesariju, ondje boravljaše.

20. A bješe Irod gnjevan na Tirce i Sidonce, no ovi jednodušno dođoše njemu, i pridobivši Vlasta, posteljnika careva, iskahu mira, jer se njihova zemlja hranila od carske.

21. I u određeni dan obuče se Irod u carsku haljinu, i sjevši na prijesto održa im govor;

22. A narod klicaše: Glas Božiji, a ne čovječiji!

23. Ali odjednom udari ga anđeo Gospodnji, jer ne dade slave Bogu; i budući izjeden od crva izdahnu.

24. A riječ Božija rastijaše i množaše se.

25. A Varnava i Savle predavši pomoć vratiše se iz Jerusalima u Antiohiju, uzevši sa sobom i Jovana prozvanoga Marko.