Ananija i Sapfira. Uspjeh apostolske propovijedi. Apostoli u zatvoru i njihovo čudesno oslobođenje. Apostoli pred Sinedrionom. Gamalilov savjet.
1. A neki čovjek, po imenu Ananija, sa ženom svojom Sapfirom prodade imanje,
2. I sakri od novaca sa znanjem i žene svoje, i donijevši jedan dijel položi pred noge apostolima.
3. A Petar reče: Ananija, zašto ispuni satana srce tvoje da slažeš Duhu Svetome i sakriješ od novaca što uze za njivu?
4. Kad je bila u tebe, ne bješe li tvoja? I kad je prodade, ne bješe li u tvojoj vlasti? Zašto si takvu stvar metnuo u srce svoje? Nisi slagao ljudima nego Bogu.
5. A kad ču Ananija riječi ove, pade i izdahnu; i veliki strah obuze sve koji čuše ovo.
6. I ustavši mladići uzeše ga i iznesoše te sahraniše.
7. A kad prođe oko tri časa, uđe i žena njegova ne znajući šta se dogodilo.
8. A Petar je upita: Kaži mi jeste li za toliko prodali njivu? A ona reče: Da, za toliko.
9. A Petar joj reče: Zašto se dogovoriste da iskušate Duha Gospodnjega? Gle, noge onih koji tvoga muža sahraniše pred vratima su, i tebe će iznijeti.
10. I odmah pade kraj nogu njegovih i izdahnu. A mladići ušavši nađoše je mrtvu, pa je iznesoše i sahraniše kod muža njezina.
11. I veliki strah obuze svu Crkvu i sve koji čuše ovo.
12. A rukama apostolskim bivahu mnogi znaci i čudesa u narodu; i bijahu svi jednodušno u trijemu Solomonovom.
13. Od ostalih pak niko ne smjede da im se pridruži, ali ih narod hvaljaše;
14. I sve se više umnožavahu oni koji vjerovahu u Gospoda, mnoštvo ljudi i žena,
15. Tako da su na ulice iznosili bolesnike i polagali na posteljama i nosilima, da bi kad prođe Petar bar sjenka njegova osjenila koga od njih.
16. A sticaše se i mnoštvo naroda iz okolnih gradova u Jerusalim donoseći bolesne i od nečistih duhova mučene, i svi se iscjeljivahu.
17. Ali se podiže prvosveštenik i svi koji bijahu s njim, sekta sadukejska, i ispuniše se zavisti,
18. I digoše ruke svoje na apostole, i baciše ih u opšti zatvor.
19. A anđeo Gospodnji otvori noću vrata tamnice, izvede ih i reče:
20. Idite i stanite u hramu pa govorite narodu sve riječi ovoga života.
21. A oni, čuvši to, uđoše ujutru u hram, i učahu. Pošto pak dođe prvosveštenik i koji bijahu s njim, sazvaše Sinedrion i sve starješine sinova Izrailjevih, i poslaše u tamnicu da ove dovedu.
22. A kad sluge otidoše i ne nađoše ih u tamnici, onda se vratiše i javiše,
23. Govoreći: Tamnicu nađosmo čvrsto zaključanu i čuvare gdje stoje pred vratima, ali kad otvorismo, unutra ni jednoga ne nađosmo.
24. A kad čuše ove riječi sveštenik i vojvoda hrama i prvosveštenici bijahu u nedoumici šta se to dogodilo s njima.
25. A neko dođe i javi im govoreći: Eno oni ljudi što ih baciste u tamnicu stoje u hramu i uče narod.
26. Tada otide vojvoda s momcima i dovede ih ne na silu; jer se bojahu naroda da ih ne pobije kamenjem.
27. A kad ih dovedoše, postaviše ih pred Sinedrion, i zapita ih prvosveštenik govoreći:
28. Nismo li vam strogo zabranili da ne učite o Imenu ovom? A vi ste eto napunili Jerusalim vašim učenjem, i hoćete da bacite na nas krv ovoga Čovjeka.
29. A Petar i apostoli odgovarajući rekoše: Bogu se treba pokoravati više nego ljudima.
30. Bog otaca naših vaskrse Isusa, kojega vi ubiste objesivši na drvo.
31. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova.
32. I mi smo njegovi svjedoci ovih riječi, i Duh Sveti kojega Bog dade onima koji se njemu pokoravaju.
33. A kad oni to čuše, razjariše se veoma i dogovarahu se da ih pobiju.
34. Ali ustade u Sinedrionu jedan farisej, po imenu Gamalilo, zakonik, poštovan od svega naroda, i zapovjedi da apostole malo udalje napolje,
35. Pa im reče: Ljudi Izrailjci, dobro pazite šta ćete činiti sa ovim ljudima.
36. Jer prije ovih dana ustade Tevda govoreći da je on nešto veliko; uz njega pristade ljudi brojem oko četiri stotine; on bi ubijen, i svi koji ga slušahu raziđoše se i propadoše.
37. Poslije ovoga ustade Juda Galilejac u dane popisa i odvuče dosta naroda za sobom; on takođe pogibe i svi koji ga slušahu rasturiše se.
38. I sad vam kažem: Prođite se ovih ljudi i ostavite ih: jer ako bude od ljudi ova namisao ili ovo djelo, propašće;
39. No ako je od Boga, ne možete ga uništiti, da se kako i bogoborci ne nađete.
40. Onda ga poslušaše, i dozvavši apostole izbiše ih i zabraniše im da govore o Imenu Isusovom, i otpustiše ih.
41. A ovi onda otidoše iz Sinedriona radujući se što se udostojiše da podnesu sramotu za Ime njegovo.
42. I svaki dan u hramu i po domovima ne prestajahu da uče i propovijedaju jevanđelje o Isusu Hristu.
No comments:
Post a Comment