Boravak na ostrvu Malti. Čudo sa zmijom. Dolazak Pavlov u Rim i propovijed.
1. I kad se izbaviše s lađe koji bijahu s Pavlom, tada saznadoše da se ostrvo zove Malta.
2. A mještani nam ukazivahu ne malo čovjekoljublje, jer naloživši vatru sve nas primiše zbog kiše koja padaše i zbog zime.
3. I kada Pavle skupi gomilu granja i naloži na vatru, izađe zmija od vrućine i ujede ga za ruku.
4. A kada vidješe mještani zmiju gdje visi o ruci njegovoj, govorahu jedan drugome: Svakako je ovaj čovjek ubica, jer ga izbavljenog od mora Pravda ne ostavi da živi.
5. A on otrese zmiju u vatru, i ne pretrpje nikakvo zlo.
6. A oni očekivahu da će on oteći ili odjednom pasti mrtav. No kad zadugo čekaše, i vidješe da mu ništa zlo ne bi, promijeniše se i govorahu da je on bog.
7. Oko mjesta pak onoga bijahu imanja poglavara od ostrva, po imenu Publija, koji nas primi i ljubazno ugosti tri dana.
8. A dogodi se da otac Publijev imaše groznicu i srdobolju i ležaše. Njemu Pavle uđe, pa pomolivši se Bogu i položivši ruke na njega, iscijeli ga.
9. Kada se pak to dogodi, i drugi na ostrvu koji bijahu bolesni dolažahu, i iscjeljivahu se.
10. I oni nam ukazivahu velike počasti, a kad pođosmo spremiše što nam je bilo potrebno.
11. A poslije tri mjeseca odvezosmo se na lađi aleksandrijskoj, koja je bila prezimila na ostrvu, i imaše oznaku Dioskura.
12. I doplovivši u Sirakusu ostasmo ondje tri dana.
13. A odande obilazno prispjesmo u Rigiju; i posle jednoga dana, kada dunu jugo dođosmo drugi dan u Potiole.
14. Ondje nađemo braću i oni nas zamole te ostanemo kod njih sedam dana, i tako dođosmo u Rim.
15. I tamošnja braća, načuvši za nas, iziđoše nam u susret do Apijeva trga i Tri krčme. I kad ih vidje Pavle, zablagodari Bogu i ohrabri se.
16. A kad dođosmo u Rim, kapetan predade sužnje vojvodi. Ali Pavlu se dopusti da živi zasebno s vojnikom koji ga čuvaše.
17. Poslije pak tri dana sazva Pavle prvake judejske. I kad se oni skupiše, govoraše im: Ljudi braćo, ja ništa ne učinih protiv naroda ili običaja otačkih, a predan sam iz Jerusalima kao sužanj u ruke Rimljanima.
18. Oni pak ispitavši me, htjedoše da me puste, jer se ne nađe na meni ni jedna smrtna krivica.
19. Ali kad se Judejci usprotiviše, bio sam prinuđen da se pozovem na ćesara, ne kao da bih imao svoj narod za nešto optužiti.
20. Iz toga razloga zatražih da vas vidim i porazgovaram; jer zbog nade Izrailjeve okovan sam u ove lance.
21. A oni mu rekoše: Mi niti primismo pisma za tebe iz Judeje, niti dođe ko od braće da javi ili kaže nešto zlo o tebi.
22. Uostalom, želimo da čujemo od tebe šta misliš; jer nam je poznato za ovu jeres da se svuda govori protiv nje.
23. I odredivši mu dan, dođoše mnogi kod njega u stan; njima je izlagao svjedočeći o Carstvu Božijem od jutra do mraka i uvjeravajući ih o Isusu iz Zakona Mojsejeva i iz Proroka.
24. I jedni vjerovahu onome što on govoraše, a drugi ne vjerovahu.
25. A budući nesaglasni među sobom, počeše da se razilaze, dok Pavle reče jednu riječ: Dobro je kazao Duh Sveti preko proroka Isaije ocima našim,
26. Govoreći: Idi narodu ovome i reci: Ušima ćete čuti i nećete razumjeti, i očima ćete gledati i nećete vidjeti.
27. Jer je otvrdnulo srce ovoga naroda, i ušima teško čuju, i očima svojim zažmuriše da kako očima ne vide, i ušima ne čuju, i srcem ne razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim.
28. Neka vam je, dakle, na znanje da se neznabošcima posla ovo spasenje Božije; oni će i čuti.
29. I kad on ovo reče, otidoše Judejci prepirući se mnogo među sobom.
30. A Pavle ostade pune dvije godine u svome iznajmljenom stanu, i primaše sve koji mu dolažahu,
31. Propovijedajući Carstvo Božije, i učeći o Gospodu Isusu Hristu sa svakom smjelošću i neometano.
No comments:
Post a Comment