Pavla kao sužnja sprovode u Rim. Brodolom i izbavljenje na Malti.
1. I kako bi odlučeno da otplovimo u Italiju, predadoše i Pavla i neke druge sužnje kapetanu ćesareve čete, po imenu Julije.
2. A kad uđosmo u lađu adramitsku s namjerom da plovimo u azijska mjesta, otisnusmo se; s nama bješe Aristarh, Makedonac iz Soluna.
3. Drugi dan pristadosmo u Sidon. A Julije čovjekoljubivo postupajući prema Pavlu dopusti mu da odlazi prijateljima da bi se starali o njemu.
4. I odande krenuvši plovismo ispod Kipra, pošto vjetrovi bijahu suprotni.
5. I preplovivši pučinu kilikijsku i pamfilijsku, dođosmo u Miru Likijsku.
6. I ondje našavši kapetan lađu aleksandrijsku koja plovi u Italiju, ukrca nas u nju.
7. Plovivši pak mnogo dana sporo, i jedva došavši prema Knidu, jer nam vjetar ne dadijaše, doplovismo pod Krit kod Salmone.
8. I s mukom ploveći pored obale prispjesmo u neko mjesto koje se zove Dobra pristaništa, blizu kojega bješe grad Laseja.
9. Pa kako prođe dosta vremena i već plovljenje ne bješe bez opasnosti, jer i post već bješe prošao, savjetovaše Pavle
10. Govoreći im: Ljudi, vidim da će plovljenje biti s mukom i velikom štetom, ne samo za tovar i lađu, nego i za živote naše.
11. Ali kapetan više vjerova kormilaru i vlasniku lađe, negoli Pavlovim riječima.
12. A pošto pristanište ne bješe zgodno za zimovnik, savjetovahu mnogi da se odvezu odande, ne bi li kako mogli doći do Finika, da zimuju u tom pristaništu kritskom koje gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu.
13. I kad dunu jug, mišljahu da im se želja ispuni, pa podignuvši kotvu plovljahu pokraj Krita.
14. Ali ne zadugo po tom dunu nasuprot njemu buran vjetar koji se zove sjeveroistočnjak.
15. I kad zahvati lađu i ona se ne mogaše vjetru protiviti. prepustismo se valovima da nas nose.
16. A kad prođosmo mimo jednog ostrva koje se zove Klauda, jedva mogosmo uzdržati čamac,
17. Koji izvukavši, upotrijebiše pomoćna sredstva i podvezaše lađu, pa bojeći se da ne udare na sprud, spustiše jedra i tako dalje plovljahu.
18. A kad nam veoma dosađivaše bura, sutradan izbacivahu tovare.
19. I trećeg dana svojim rukama izbacismo alat lađarski.
20. A kad se ni sunce ni zvjezde za mnogo dana ne pojaviše, i bura ne mala navali, bijaše najzad izgubljena svaka nada da ćemo se spasti.
21. Pošto se dugo nije jelo, to Pavle stade među njih i reče: Trebaše, dakle, o ljudi, poslušati mene, i ne otiskivati se od Krita, pa izbegnuti ovu muku i štetu.
22. I evo sada vam savjetujem da budete raspoloženi, jer ni jedna duša od vas neće propasti, osim lađe.
23. Jer ove noći stade preda me anđeo Boga čiji jesam i kome služim,
24. Govoreći: Ne boj se, Pavle! Ti moraš izići pred ćesara; i evo, Bog ti je darovao sve koji plove sa tobom.
25. Zato, ljudi, budite raspoloženi, jer vjerujem Bogu da će tako biti kao što mi bi rečeno.
26. Mi ćemo, dakle, biti izbačeni na neko ostrvo.
27. A kad bi četrnaesta noć i mi plovljasmo po Adriji, oko ponoći pomisliše lađari da se približavaju nekoj zemlji.
28. I izmjerivši dubinu nađoše dvadeset hvati. I malo prošavši, opet izmjeriše i nađoše petnaest hvati.
29. Onda bojeći se da kako ne udare na podvodne stijene, baciše sa krme četiri kotve, pa se moljahu da svane dan.
30. A kad lađari gledahu da pobjegnu sa lađe, i spustiše čamac u more izgovarajući se kao da hoće sa pramca da spuste kotve,
31. Reče Pavle kapetanu i vojnicima: Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se ne možete spasti.
32. Tada vojnici odrezaše konope na čamcu i pustiše ga te pade.
33. A još prije svitanja dana, moljaše Pavle sve da jedu govoreći: Danas je četrnaesti dan kako čekate, i bez jela provodite, ništa ne okusivši.
34. Zato vas molim da uzmete hrane, jer je to za vaše spasenje. A ni jednome od vas neće pasti dlaka s glave.
35. I rekavši ovo, uze hljeb, i zablagodari Bogu pred svima i prelomivši, stade jesti.
36. Onda se svi oraspoložiše, pa i sami uzeše hranu.
37. A u lađi bijaše nas duša svega dvjesta sedamdeset i šest.
38. Pošto se pak nasitiše jela, olakšaše lađu izbacivši pšenicu u more.
39. A kad nastade dan, ne prepoznaše zemlju, ali ugledaše neki zaliv sa pjeskovitom obalom, na koju riješiše, ako bude moguće, da izvuku lađu.
40. I odvezavši kotve pustiše u more, i odriješiše ujedno i užad na krmama, pa raširivši malo jedro prema vjetru upraviše obali.
41. A kada naiđoše na morski sprud, nasukaše lađu; i pramac se zari i ostade nepomičan, a krma se razbijaše od sile talasa.
42. Vojnici se tada dogovoriše da pobiju sužnje, da koji ne ispliva i ne utekne.
43. Ali kapetan želeći sačuvati Pavla, spreči njihovu namjeru i zapovjedi onima koji mogu plivati da prvi iskoče i iziđu na zemlju,
44. A ostali, jedni na daskama, a drugi na nečem od lađe. I tako svi iziđoše živi na zemlju.
No comments:
Post a Comment