Novi Zavet, Dela apostolska, glava 1

Uvod. Vaznesenje Hristovo na nebo. Molitva apostola i izbor Matije za apostola.

1. Prvu ti knjigu napisah, o Teofile, o svemu što poče Isus i tvoriti i učiti

2. Do dana kada se uznese, pošto Duhom Svetim dade zapovjesti apostolima koje izabra,

3. Kojima i po stradanju svome pokaza sebe živa mnogim istinitim dokazima, javljajući im se četrdeset dana i govoreći o Carstvu Božijemu.

4. S njima boraveći zapovjedi im da se ne udaljuju iz Jerusalima, nego da čekaju obećanje Oca, koje čuste, reče, od mene;

5. Jer je Jovan krstio vodom, a vi ćete se krstiti Duhom Svetim ne dugo poslije ovijeh dana.

6. Onda oni koji bijahu sabrani pitahu ga govoreći: Gospode, hoćeš li u ovo vrijeme uspostaviti carstvo Izrailjevo?

7. A on im reče: Nije vaše znati vremena i rokove koje Otac zadrža u svojoj vlasti,

8. Nego ćete primiti silu kada siđe Sveti Duh na vas; i bićete mi svjedoci u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.

9. I ovo rekavši, dok oni gledahu, podiže se, i uze ga oblak ispred očiju njihovih.

10. I dok netremice gledahu za njim kako ide na nebo, gle, dva čovjeka u haljinama bijelim stadoše pored njih,

11. I oni rekoše: Ljudi Galilejci, što stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se od vas uznese na nebo, tako će isto doći kao što ga vidjeste da odlazi na nebo.

12. Tada se vratiše u Jerusalim sa gore zvane Maslinska, koja je blizu Jerusalima jedan subotni dan hoda.

13. I kad uđoše, popeše se u gornju odaju gdje su boravili, i to: Petar i Jakov, i Jovan i Andrej, Filip i Toma, Vartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Simon Zilot, i Juda Jakovljev.

14. Ovi svi bijahu istrajno i jednodušno na molitvi i moljenju, sa ženama i sa Marijom materom Isusovom i sa braćom njegovom.

15. I u te dane ustade Petar između učenika, - a bijaše naroda na okupu oko sto dvadeset duša, - i reče:

16. Ljudi braćo, trebalo je da se izvrši ono Pismo što proreče Duh Sveti ustima Davidovim za Judu, koji bješe predvodnik onih što uhvatiše Isusa;

17. Jer se brojaše s nama i bijaše primio udjel službe ove.

18. On, dakle, steče njivu od plate nepravedne, i strmoglavivši se puče po srijedi, i prosu se sva utroba njegova.

19. I to postade znano svima koji žive u Jerusalimu, tako da se ta njiva prozva njihovim jezikom Akeldama, što znači: njiva krvi.

20. Jer je napisano u knjizi Psalama: Da bude dvor njegov pust, i da ne bude nikoga ko bi živio u njemu; i: Episkopstvo njegovo da primi drugi.

21. Treba, dakle, od ovih ljudi koji su bili zajedno s nama za sve vrijeme otkako među nas dođe i iziđe od nas Gospod Isus,

22. Počevši od krštenja Jovanova do dana kada se uznese od nas, da jedan od ovih bude s nama svjedok njegovog vaskrsenja.

23. I postaviše dvojicu: Josifa zvanog Varsava, koji bi nazvan Just, i Matiju.

24. I pomolivši se rekoše: Ti, Gospode, poznavaoče srdaca sviju, pokaži jednoga od ove dvojice koga si izabrao,

25. Da primi udjel ove službe i apostolstva, iz kojeg ispade Juda, da ide na mjesto svoje.

26. I baciše kocke za njih, i pade kocka na Matiju, i bi pribrojan Jedanaestorici apostola.